U svom začetku još davne 1910. Dan žena je imao politički sadržaj i cilj, ženama osigurati pravo glasa, a 1977. godine UN proglašava 8. mart međunarodnim danom žena. Danas, više od 100 godina kasnije, ovaj društveni ritual u BiH je ispražnjen od borbe i svakog političkog sadržaja koji bi odgovarao zahtjevima vremena i prostora u kojem živimo. Umjesto da bude dan protesta prema stanju stvari, odnosno, ugnjetavanju i nepravdi koja se ženama čini, pretvoren je u dan džentlmenske pažnje prema ženama, najčešće u vidu neke proslave uz crveni karanfil.
Politička elita u Bosni i Hercegovini često i sa različitim argumentima govori o dejtonskom uređenju, braneći ili pak kudeći ga. Nerijetko te argumente prati retorika o patriotizmu, zaštiti nacionalne autentičnosti i spašavanju države promovišući militantne maskulinitete spremne ponovo posegnuti za nasiljem i braniti zamišljene etničke interese. Međutim, nikada se govori tih političkih predstavnika ne osvrću na postojanje rodnog uređenja moći kao etabliranog poretka koji sistemski favorizira muškarce, na štetu žena. To rodno uređenje se zasniva na dva ključna principa: muškoj dominaciji i spolnoj segregaciji. Ono se odnosi na društvene strukture i procese koji kreiraju i održavaju u životu rodne nejednakosti i nepravdu prema ženama, zadržavajući ih u stanju potčinjenosti i ovisnosti, ugrožavajući njihovu slobodu i jednakost. Inferiorni položaj moći žena je vidljiv u raznim formalnim i neformalnim strukturama – političkim, ekonomskim i kulturološkim – i socijalnim mehanizmima tradicijskih praksi koji te strukture održavaju u životu.
Zašto je rodno pitanje odsutno iz retorike političkih predstavnika, pa čak i ljevičarskih, kojima bi to trebalo biti jedno od tri prioritetna pitanja? Odgovor je jednostavan. Zato što ta odsutnost brige o položaju žena otkriva prisutnost patrijarhalnih i konzervativnih vrijednosti, normi i struktura koje čine zajednički sadržilac svih političkih stranaka i lidera u BiH. Kao bastioni patrijarhata sve relevantne stranke razotkrivaju svoj pogled na ženu, kao inferiorno, seksualizirano i/ili (u politici) manje bitno biće. Pojednostavljeno, interesi i položaj žena političkim akterima u BiH nisu bitni. Naravno, dio objašnjenja se nalazi u neznanju, kao i niskom nivou unutarstranačke demokratije. A oni koji se dosjete da imenuju žene na pozicije moći u politici ili u hijerarhiji javne uprave, javnih preduzeća i ustanova često biraju rodno neosviještene žene, koje su tu da štite mušku hegemoniju koja legitimizira muškost kao normu i subordinaciju žena i običnih muškaraca u toj hijerarhiji.
U centru rodnog uređenja u BiH je ekonomska ovisnost žene o muškarcu kao suštinski problem svake moderne žene. Nijedna žena nije slobodan čovjek bez vlastitog novca, a zaraditi i trošiti vlastiti novac je temelj emancipacije svake žene. Iako čine većinu radno sposobnog stanovništva, samo 38% žena je zaposleno. Posebno je zabrinjavajuća iznimno niska ekonomska aktivnost žena. Naime, od ukupno nevjerojatnih 1.381.000 neaktivnih osoba žene čine čak 60%. Te žene su potpuno isključene sa tržišta rada i iz društva. Ako uz to dodamo nedostojne plate zaposlenih žena, kršenje prava radnica, nasilje, seksualno uznemiravanje i mobing nad ženama, suštinsku isključenost iz politike, dobivamo veoma depresivnu sliku stanja.
U centar političkog diskursa mora doći feministička politika koja će se posvetiti razotkrivanju svih ovih struktura moći koje zadržavaju žene u položaju subordinacije i opresije, te poduzeti vrlo jasne i konkretne političke mjere koje će takvo stanje mijenjati iz temelja. Feministička politika će dostupne javne resurse redistribuirati na način da podstiče ekonomsku neovisnost žena i postiže pravdu prema njima. Takva javna politika će kroz cjelovit pristup problematici osigurati sve one preduslove koji su potrebni da bi žene mogle učestvovati na tržištu rada i zaraditi svoju dostojnu platu. To su svakako vrtići, predškolska nastava, produženi boravak, siguran javni prijevoz, briga o starima, kvalitetno obrazovanje, jednake plate za jednak rad i rad iste vrijednosti, glas na radnom mjestu kroz sindikalno organizovanje, zdravlje i sigurnost na radnom mjestu itd.
Ona politička stranka koja napravi taj iskorak zasigurno će ne samo biti zapamćena po političkoj hrabrosti i pravednosti, već i mudrosti, jer će feminističkom politikom otključati prostor neiskorištenog razvojnog i demokratskog potencijala koji će nas pomjeriti sa mrtve tačke.
Ima li hrabrih i pravednih, ima li mudrih? (Ženama preporučujem da budno posmatraju iskorak)
(Autorica je međunarodna ekspertica za rodnu ravnopravnost, feministkinja i politička aktivistkinja)
Preneseno sa www.oslobodjenje.ba