Šta je diskriminacija?
Diskriminacije je svako negativno postupanje uzrokovao nekim ličnim svojstvom radnika/ce ili osobe koja traži posao na način da se s te osobe stavljaju u nepovoljniji položaj u odnosu na druga lica koja su u istoj ili sličnoj situaciji. Diskriminacija je zabranjena Zakonom.
Šta može biti razlog diskriminacije?
Razlozi koji se mogu pojaviti kao osnov diskriminacije su spol, spolno opredjeljenje, bračno stanje, porodične obaveze, starost, invaliditet, trudnoća, vjera, boja kože, imovno stanje, socijalno porijeklo, članstvo ili nečlanstvo u političkim strankama i sindikatima ili neko drugo lično svojstvo.
U kojem slučajevima je diskriminacija radnika/ca zabranjena?
Diskriminacija je zabranjena kod uslova za zapošljavanje i izbor kandidata za obavljanje određenog posla zatim kod uslova rada i svih prava iz radnog odnosa. Diskriminacija je zabranjena kod obrazovanje, napredovanja u poslu i otkazivanja ugovora o radu.
Kako se zaštiti u slučaju diskriminacije na radu?
Ako se diskriminacija desi radnik/ca ili osoba koja traži posao trebaju od poslodavca zahtjevati zaštitu u roku od 15 dana od saznanja za diskriminaciju. Poslodavac je dužan udovoljiti tom zahtjevu, a ako ne udovolji, radnik/ca može u roku od 30 dana podnjeti tužbu nadležnom sudu. U slučaju spora na sudu ako radnik/ca iznese činjenice koje podkrepljuju da je poslodavac izvršio diskriminaciju, na poslodavcu leži teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije. Ako sud utvrdi da je tužba osnovana poslodavac je dužan radniku uspostaviti i osigurati ostvarivanje prava koja su mu uskraćena, te mu nadoknaditi štetu nastalu diskriminacijom.
Prevencija dikriminacije
Novim Zakonom o radu su predložena normativna rješenja koja imaju za cilj bolju prevenciju i zaštitu od svakog oblika diskriminacije svih zaposlenih lica, kao i lica koja traže zaposlenje i s tim u vezi izvršeno je usklađivanje njegovih odredbi sa odredbama Zakona o zabrani diskriminacije u BiH („Službeni glasnik BiH“, broj 59/09) i Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH („Službeni glasnik BiH“, broj 16/03).
Zakon o radu definiše da će formiranje vijeća zaposlenika, mirovnog vijeća, ekonomsko socijalnog vijeća i drugih organa koji proizlaze iz Zakona i kolektivnih ugovora odražavati ravnopravnu zastupljenost spolova, čime se treba osigurati rodnopravna zastupljenost spolova u organima predviđenim Zakonom.
Dalje, utvrđena je zabrana direktne i indirektne diskriminacije u odnosu na uvjete zapošljavanja, uvjete rada i prava iz radnog odnosa, obrazovanje, usavršavanje, napredovanje u poslu i otkazivanje ugovora o radu, što predstavlja novinu u odnosu na prethodni zakon. Pored prava na sudsku zaštitu diskriminiranih lica, utvrđeno je i pravo na naknadu štete u slučaju utemeljenosti tužbe za slučaj diskriminacije.
Takođe, novi Zakon o radu prvi put normira i zabranu uznemiravanja, seksualnog uznemiravanja, sistematskog uznemiravanja, nasilja na radu i mobinga, što je prvi put da određeni radno-pravni propis u FBiH tretira pitanje mobinga.
Budući da pitanje mobinga nije detaljno riješeno novim ZoRom, moguće je predvidjeti da će se u narednom periodu javiti potreba za donošenjem posebnog propisa koji bi kao lex specialis regulisao ovu materiju.
Novim Zakonom o radu za slučajeve uznemiravanja, nasilja na osnovu spola i mobinga, zaposleniku je osigurano pravo da traži zaštitu kod poslodavca, a ukoliko poslodavac ne udovolji tom zahtjevu, zaštita prava se može tražiti kod nadležnog suda na način i u rokovima utvrđenim za zaštitu prava iz radnog odnosa.
Međutim, bitno je naglasiti da zaštita koja je predviđena ZoR-om ne ograničava niti umanjuje pravo radnika na vođenje krivičnog ili građanskog postupka. U slučaju spora, radnik nije dužan dokazivati da je došlo do diskriminacije, već samo opravdanu sumnju da je poslodavac postupio suprotno odredbama o zabrani diskriminacije. S druge strane, na poslodavcu je teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije, odnosno, da postojeća razlika u tretmanu nije usmjerena na diskriminaciju već ima svoje objektivno opravdanje.
Zakon o radu normira i pravo na slobodno organiziranje sindikata i formiranja udruženja poslodavaca i propisano osiguravanje uvjeta za njihovo djelovanje. Kao novina, javlja se omogućavanje sindikalnim predstavnicima koji nisu u radnom odnosu kod poslodavca, ali čiji sindikat ima članove kod poslodavca, pristup kod poslodavca kada je to potrebno za obavljanje sindikalne aktivnosti. Definisanjem prethodnih pitanja se realizuju prava radnika na dostojanstven rad, odnosno izričito normiranje obaveze poslodavca da radniku osigura sigurne i zdrave uslove rada te povoljnu radnu sredinu. Dostojanstveni rad je strategija na koju se posebno fokusira Međunarodna organizacija rada, u cilju ostvarivanja održivog razvoja usmjerenog na ljude, te predstavlja jednak pristup zaposlenju bez diskriminacije. Pristup se zalaže za promovisanje dostojanstvenog rada kao ključne komponente nacionalnih razvojnih strategija, te organizovanje resursa, instrumenata i zalaganja za uključivanje ovog pristupa u razvojne politike.